Visok stupanj političke samostalnosti i čvrste organiziranosti ove su zemlje imale tijekom ranog srednjeg vijeka. Ta samostalnost tijekom vremena opada i one povremeno ulaze u granice okolnih država zadržavajući izvjestan vid samostalnosti. Konačno je dvadesetih godina XIV. st. gotovo cijeli prostor Humske zemlje, te prostor između Neretve i Cetine, koji je činio kopneni dio Paganije, ušao u granice bosanske države. Mada je cijeli teritorij Humske zemlje ušao u sastav ove države i unatoč tome što je ime u vladarskoj tituli a njeni predstavnici sjede u državnom vijeću, Humska zemlja nema više jedinstvene političke vlasti za cijeli svoj teritorij. Tek je nekoliko desetljeća prije konačnog pada pod tursku okupaciju, veliki Stjepan Vukčić Kosača pokušao ujediniti cijeli prostor svoje zemlje ali je ta organizacija imala sasvim drugi sadržaj. Sve te pokušaje prekinula su katastrofalna turska osvajanja koja su završena početkom osamdesetih godina XV. st.
Srednji je vijek ostavio iza sebe spomenike koji se mogu svrstati u tri skupine: gradove, sakralne građevine i nekropole. Svaka je od njih na širem prostoru Hercegovine zastupljena većim brojem, ali u prostornom i kronološkom smislu neravnomjerno raspoređenim što može biti odraz i stanja istraženosti ovih spomenika.
Svi su srednjovjekovni gradovi u užoj Hercegovini podignuti u XIV. i XV. st., osim ranosrednjovjekovnog Mokriskika, današnje gradine iznad Mokrog kod Širokog Brijega koji se spominje polovicom X. st. Većinu tih utvrđenih naselja kao političkih, upravnih, gospodarskih, kulturnih i vjerskih središta, u XV. je st. podigao ili bitno dogradio herceg Stjepan Vukčić Kosača. Oni i danas plijene pozornost monumentalnošću svojih bedema smještenih na teško pristupačnim i istaknutim visovima. Zastupljeni su u izložbi fotografijom i nekoliko primjeraka hladnog i vatrenog oružja, te opreme.
Crkvene su građevine podizane od vremena pokrštavanja današnjih žitelja Hercegovine, nerijetko na temeljima starokršćanskih crkava. Nama je po imenu ili neznatnim ostacima poznat manji broj takvih spomenika. Ranosrednjovjekovne crkve po vremenu pripadaju razdoblju od IX. - XII. st., a po umjetničkom stilu predromanici i ranoj romanici dok one kasnije imaju obilježja romanike i gotike. Raspoloživi materijal sastoji se od jednog epigrafskog spomenika te dijelova arhitektonske ukrasne plastike. Svi su ti predmeti ovdje izloženi.
Najbrojniji sredjovjekovni spomenici su nekropole. Manje su poznata groblja prije XII. st. Do sada je istražen manji broj, sučajno otkrivenih grobova, a predmeti u izložbi, koji su uobičajeni inventar tih grobova dospjeli su u muzej bez pobližih podataka o mjestu i okolnostima nalaza. Oni se sastoje od nakita, oružja, opreme i predmeta svakodnevne uporabe. Puno poznatije su nekropole iz razdoblja XIII.- XV. st. zbog svojih nadgrobnih spomenika - stećaka. Stećci su i najvredniji spomenici srednjovjekovne umjetnosti u nas. Od nekoliko desetaka tisuća poznatih spomenika skladnih oblika (ploča, sanduk, sljemenjak križina), velik ih broj u Hercegovini i danas izaziva naše divljenje. Mnogi imaju ukrase geometrijskih, vegetabilnih i arhitektonskih motiva, kršćanskih i heraldičkih simbola, figuralnih predstava i dr., a neki i natpise na hrvatskom jeziku i hrvatskoj ćirilici (bosančici). Otisak jednoga od najvrednijih natpisa na stećcima uopće, postavljen je u ovu izložbu, jedan originalni primjerak, kao i fotografija jedne nekropole i pojedinačni nalazi iz grobova pod njima.
