Grci su u naše krajeve donijeli novac i pismo. Kvalitetu življenja domaćeg stanovništva podigli su trgujući svojim luksuznim manufakturnim proizvodima: keramikom, oružjem i oruđem i predajući im neke elemente helenističkog urbanizma. Upotreba golemih kamenih blokova za izgradnju fortifikacija i raspored gradskih sadržaja vidljivi su na Ošanićima kod Stoca, naprednom glavnom gradu ilirskih Daorsa, i Zvonigradu u Pologu kod Mostara koji su čak kovali vlastiti novac.
Rim, kao saveznik Grka i zaštitnik njihovih interesa, krajem III. st. pr. Kr. Upleo se u sukob s Ilirima, prešavši, po prvi put, na istočnu jadransku obalu. Ilirsko kraljevstvo propalo je konačno 168. g . pr. Kr., a njihovo mjesto na političkoj sceni pokušali su zauzeti borbeni Delmati, koji su pritisnuli rimske saveznike Daorse i grčka naselja Epetion (današnji Stobreč kod Splita) i Tragurion (Trogir). Iz obalnih gradova Narone (Vid kod Metkovića), Salone (Solin) i Jadera (Zadar) u kojima su organizirani konventi - zajednice rimskih građana - legije su krenule na Ilire. Sukobi su počeli spaljivanjem Delmatskog glavnog grada Delminija, a završili su nakon stoljeća i pol, gušenjem velike panonsko-ilirske bune 6. - 9. g .
Taj golemi rat, "najteži poslije punskih" značio je potpuno pacificiranje provincije Dalmacije, koja je obuhvaćala prostor od rijeke Raše u Istri do grada Lješa u Albaniji i od Jadrana do bosanske Posavine. Da bi se spriječile moguće pobune izgrađen je tzv. delmatski limes - niz utvrda s vojnim postrojbama. Najvažnije njegove točke bile su: logor XI. legije Burnum na desnoj obali Krke; Tilurium u Gardunu kod Trilja poviše Cetine, sjedište sedme legije; Bigeste, utvrda pomoćnih postrojbi rimske vojske, u okolici.
Počelo je doba prosperiteta i napretka i romanizacije, koja se odvijala kroz institucije vlasti, dodjeljivanje građanskog prava pojedincima i gradskog statusa naseljima, uvođenjem rimske religije i pogrebnih ritusa. Votivni natpisi i arhitektonski ostaci koji svjedoče o kultnim objektima otkriveni su tako u Posuškom Gracu i na Humcu, gdje je, kako čitamo na natpisima, bio podignut veliki hram, možda čak u temeljima ovog samostana. Posvećen je paru Liberu i Liberi, zaštitnicima vina i vinogradarstva. Rimljani su uveli intenzivnu poljoprivredu u dolinu rijeke Neretve, i na polja uz ponornicu Trebižat. Seoska gazdinstva - villae rusticae, poput onih golemih u Višićima i u Mogorjelu središta su proizvodnje vina, ulja i žita. Gospodarstva na livanjskom i duvanjskom području orjentirana su na stočarstvo. Transport se odvijao rijekom Neretvom (Naron flumen) preko luke u Naroni i dalje morem.
Važna kopnena komunikacija magistralna je cesta koja sjevernu Italiju povezuje s provincijom Makedonijom, prolazeći preko Nova (Runovići), Bigesta i Diluntuma (Stolac). Iz Salone, glavnog grada provincije, ceste su išle radijalno od obale u unutrašnjost. Jedna od njih vodila je preko Duvna, Kupreških vrata, Travničkog polja i Kiseljaka do velikih rudnika srebra na Drini.
Svijet kasne antike postupno se kristijanizirao. Premda u početku postoje dvije hijerarhije, civilna i crkvena, vremeom se Crkva nametnula kao potpuni autoritet vlasti. Osim metropolije Salone osnivaju se i druge biskupije. Krajem IV. i početkomV. st. crkve se sve više grade u selima izvan glavnih gradskih središta. Živa graditeljska aktivnost dovela je do standardizacije njihovih tlocrta i formi, a najjači upliv došao je iz Narone. Premda je provincija bila izvan glavnih pravaca barbarskih provala u Carstvo, opća nesigurnost dovela je kroz V. i VI. st. do ponovne izgradnje utvrđenja na brdima, poput Blagaja kod Mostara, Koštura i Stoca. Nakon kraće gotske i bizantske vlasti neumitan kraj etničke civilizacije je došao. Dolaskom Hrvata u VII. st. ona se pretopila u ranosrednjovjekovno razdoblje.
